Kroz istoriju su postojali ljudi i sa ljudima vjera. Današnje velike religije (Kršćanstvo, Islam, Judaizam, Budizam i Hinduizam) imaju zajedničko to da imaju svoje spise. Kulture u kojima su nastale poznavale su pismo, a jezici u kojima su objavljeni prevođeni su na druge jezike. Tako smo mi danas u mogucnosti da znamo nešto o tim vjerama.

Jedna je stvar promatrati ovu temu sa naučne perspektive, a druga vidjeti je iz perspektive jednog vjernika. Kada je riječ o drugim narodima kao npr. Indijancima u Americi, o afričkim plemenima, ali i nama nešto bližim slavenskim, germanskim i drugim kulturama, mnogo je teže znati u šta su vjerovali oni. Ako bismo ih promatrali iz ovdašnje vjerske perspektive, rekli bismo da su pogani ili kafiri. To je skoro poistovjećujuće sa nevjernicima. Riječi pogan ili kafir imaju mnogo često pogrdno tumačenje. Šta bi mogli naučiti od nekoga koga nazivamo pogrdno?

Nauka je malo otvorenije prišla toj temi. Naučnici su tražili tragove starih kultura, obilazili njihove ruine, istraživali njihov jezik i kupili razna druga saznanja. Iz svega toga su izveli određene zaključke. Kod tih kultura nisu postojala pisma ni pismena predanja u nama poznatom obliku. Isto tako je kontinuitet nekih od tih kultura prekinut prije mnogo vjekova. To su mnogo otežavajući faktori u istraživanju, a ta saznanja su ipak osnova onoga što se danas uči na univerzitetima o kulturama novog svijeta. Uzimajući u obzir da istraživanja i zaključci lako podliježu zabludama, kao i činjenicu da nauci i naučnicima godi jedna određena doza senzacionalizma, možemo sa sigurnošću zaključiti da nam nije mnogo poznato o tim kulturama i da nam je još manje poznato o njihovom vjerovanju.

Lično sam imao priliku da upoznam neke od pripadnika indijanskih plemena, međunjima npr. poglavice plemena Arhuaca iz kolumbijske Sierra Nevade, ali i druge sa kojima sam se mogu reći i sprijateljio. Neki od njih su tom prilikom po prvi puta vidjeli grad i ovo što mi nazivamo civilizacijom. To je skoro pa i teško za povjerovati, ali istina je. Oni već vjekovima godina žive skriveni u brdima i šumama Sierra Nevade, brdskog lanca pokrivenog snijegom, koji se prostire duž kolumbijske obale kariba.
Shvatio sam da je velika greška nazvati te ljude nevjernicima, a još veća greška bi bila nazvati ih primitivnima. Mnoga plemena nepoznaju nama poznate religije i ništa neznaju o modernoj nauci, a ipak postoje već hiljadama godina i imaju visoka saznanja i visoke moralne vrijednosti.

Znači uvijek su postojali ljudi i ti ljudi su vjerovali. Bili su vođeni određenim vjerovanjima i idealima. Tako reći nikada nije postojao niti jedan nevjernik. Velika je zabluda misliti da smo mi nešto više pred Bogom od bilo koga, samo jer vjerujemo u ovom ili onom drugačijem obliku. U šta bi vjerovali da nismo saznali to što smo saznali? Šta je u tome svemu naša zasluga?
Ako je Božja volja nada mnom da saznam to što sam saznao, onda je i Božja volja nad drugima da saznaju to što saznaju. Neki vjernici vrlo lako zbune svoju sa Bozjom voljom i smatraju se odabranicima Božijim u izvršavanu Njegove volje ili drugim riječima nametanju svojih uvjerenja – ne toliko vjerovanja – drugima.

Ako želimo da shvatimo pravu prirodu vjere, onda je moramo prihvatiti kao jedan fenomen koji postoji u svim oblicima života. Kao što biljka teži prema svjetlu sunca, isto tako i duša nadahnuta vjerom teži prema Svevišnjem.
U ljudskom obliku života vjera se izražava u četri osnovna oblika. O tome ćemo govoriti u nastavku.

Comparte a...