Moral od Boga
Bog nam ga je dao da bi činili dobra djela u Njegovo Ime i slavili Njegovu Dobrotu. Ko se pridržava Božje Riječi, drugome samo dobro može činiti. Vedski mudraci su opjevali Božju Volju u slijedećim riječima:
sarve bhavantu sukhinaḥ |
sarve santu nirāmayāḥ |
sarve bhadrāṇi paśyantu |
mā kaścit duḥkha bhāgbhavet ||
«Budite svi sretni; budite svi slobodni od bolesti; vidite svi što je dobro; neka patnja bude svima nepoznata.«
Naravno da nam je Bog dao mnogo instrukcija i svo potrebno znanje da bismo mogli postići te ciljeve. Osnova Bogom danog morala je jednakost svih živih bića pred Njim.
ayaṁ bandhurayaṁ nēti gaṇanā laghucētasām |
udāracaritānām tu vasudhaiva kuṭumbakam ||
Mahōpaniṣad 6.71
«Ljudi slabog duha misle: «Ovo su moji mili, a ovi drugi su stranci.», dok ljudi razvijenog duha sav svijet smatraju svojom porodicom.«
Znači, da bismo shvatili, koji je to Božji Moral, treba da shvatimo: Ko je Bog?; Ko ili šta je duša?; Šta je ovaj svijet?; Šta je to vrijeme?; i Šta su djela?
To je pet osnovnih tema Bhagavad Gite. Bez vjere u Boga nema pristupa tome moralu. Ipak, između vjere u Boga i života bez morala, postoji jedna razina svijesti u kojoj se rađa jedan drugi oblik morala.
Moral iz potrebe ili instinkta
Gledajući svijet oko sebe i vidjeći rezultate egoističnog djelovanja, osjetljiv (=zdrav) čovjek može osjetiti samilost. U potrazi za rješenjima problema dolazi do zaključka o neophodnoj potrebi morala. To može, kao u tom slučaju, doći negativnim povodom, a nekada dođe čisto instinktivno, iz želje i potrebe za činjenjem dobrih djela.
Ovisno o dubini svijesti i saosjećanja, čovjek može razviti jedan manje ili više obuhvatljiv standard (uključujući: ljude, životinje, biljke i okolinu) moralnih vrijednosti.
Samilost i instinkt potiču iz duše. Pošto mu je Bog nepoznat, a duša isto tako jedna zagonetka, taj čovjek će zasnovati svoj moralni koncept isključvo na osnovu ličnih doživljaja na zemlji i u društvu. Tu znači neće biti ni Boga ni religije. Čak što više, moguće je da se Bog i vjera, radi nekih ličnih predhodnih iskustava sa religioznim institucijam, vjerskim fanaticima ili iz drugih razloga, pojave u nekom negatinovm kontekstu.
Naravno da je bolje imati i takav jedan moral nego život bez ikakvih pravila. Život bez morala stvara svijet u kojem vlada pravo jačega ili bezskrupuloznijeg. Drugim rijecima, to je život gdje se većina ljudi pati i muči. Ipak, bilo koji moral, zasnovan na zdravom razumu, može poboljšati život mnogima.
Moral bez vjere u Boga, međutim, je samo jedna nepotpuna imitacija božanskog morala. On se pretvara u razne ideologije: socijalizam, komunizam, patriotizam, altruizam, humanizam, filantropiju, veganizam itd. Sve su to u neku ruku prijatne ideje, barem za neko vrijeme, samo što su one, kao i sve u ovome svijetu, nepotpune, prolazne ili neodržive u svim okolnostima.
Licemjerje, licemjeri i njihov moral
Govorili smo o ljudima bez morala. Njihova glavna karakteristika je da su spremni da žrtvuju sve i svakoga poradi sopstvenog interesa.
Nekada lični interes skrivaju iza udruženja (grupacija) i retorike o plemenitim ciljevima. Tada traže idealiste (=naivce) koji će svojom motivacijom i dorbom namjerom služti njihovim voljama. U tome slučaju, spremni su govoriti o moralu i idealima požrtvovanja, čak nekada dati i lažan (proračunat) primjer vlastite požrtvovanosti. Sve to radi jednog cilja – samo interesa.
Nekada sami formiraju i koriste udruženja (1:1000). Nekada se udružuju sa bliskim pojedincima (partnerima) i onda zajedno «muzu» druge (3:1000).
Unutarnja dinamika (motivacija i požrtvovanje pojedinaca) udruženja se ostvaruje kroz razne metode manipulacije, laži, obećanja, a nekada i kroz strah. Posebno, kada je riječ o strahu, potreban je uzrok straha. To mogu biti izmišljeni elementi (fantomi) ili namjenski stvoreni uzroci koji ugrožuju «zajednički» interes grupe. Tako npr. možes ubjediti jednu naciju da vodi rat radi svoje sigurnosti, demokratije i vrijednosti slobodnog svijeta, u pustinji, 10.000 km daleko od svojih državih granica, ubijajući na hiljade civila i uništavajući budućnost mnogih tamošnjih generacija. To je mnogo patnje, radi zarade njih nekoliko i nešto malo podjeljenih beneficija sa pristalicama.
Ljudi koji rade tako su licemjeri a takvi moralni principi, iako zvuce dobro i plemenito, su licemjerni. Oni koji slijede takav moral i takve ljude su naivni. Sav taj lažni moral može biti upakovan u ime kulture, tradicije, ekonomskog razvoja, nacionalnog interesa, rasnog identiteta, gradjanske sigurnosti itd.
Naročito opasno i veoma teško za otkriti je licemjerje u ime vjere i Boga. Teško je prepoznati vukove u ovčjoj koži i osloboditi ih se. Govoriti protiv njih je isto kao govoriti protiv Boga, svetaca i svega svetog. A pomisao na te licemjere dolazi sa već usađenim strahom od pakla i drugih nevolja.
Licemjerje i lažni moral u vjeri se mogu prepoznati po pretjeranoj dozi straha za sebe, velikom ravnodušnošću ili cak neprijateljstvom – u najgorem slučaju strahom i mržnjom – prema drugima, naročito prema onima druge vjere.
Bhaktivinoda Thakura, jedan veliki svetac u vaišnavskoj tradiciji Sri Caitanyadeva iz Bengala, je napisao: «Rado se družm sa iskrenim ateistom, koji traga za istinom i višim vrijednostima života. Lažnim vjernicima neželim prići blizu.»