Potraga za istinom je potraga za Bogom i samospoznajom. Ko je Bog, ko sam ja i koji je moj odnos sa Njim?
Sveta knjiga gaudiya vaisnava (= Božijih sluga u liniji Sri Caitanyadeve), Caitanya Caritamrta, kaže veoma direktno: jīvera ‘svarūpa’ haya — kṛṣṇera ‘nitya-dāsa’. “Živo biće je po prirodi vječni sluga Krišne (=Boga).” Znači Bog je Vladar, živo biće je sluga i njihov odnos je služba sluge služenom.
Kada čujem tako nešto, ja to mogu prihvatiti ili odbiti.
Postoje dvije vrste ljudi: oni koji prihvataju postojanje Boga i oni koji ga neprihvataju. Vedski spisi kažu da pola ljudi neprihvata Boga a pola ih prihvata.
Sada, među ovim drugim, postoje oni koji prihvataju samo riječima i oni koji prihvataju riječima i djelima. Tu isto vedski spisi kažu “pola-pola”. Znači, pola njih samo kažu da Bog postoji, bez da to ima ikakve veze sa njima i njihovim odlukama u životu. Druga polovina prihvata da Bog postoji i ta činjenica ili to vjerovanje ima određeni odraz na njihovo razmišljanje i ponašanje.
Među svim tim vjernicima (među polovinom od polovine, ili četvrtinom svih ljudi) opet ima nekih razlika.
Vjerovanje u Svevišnjeg se nekada rađa spontano iz srca ili čitajući neku svetu knjigu. Ta vjera može biti iz predhodnog života a može biti i dar Božiji u tome trenutku. Čovjek sa tako probuđenom vjerom u Boga će sasvim spontano tražiti druge vjernike. On će se najudobnije osjećati sa onima koji imaju sličnu narav i slično razumijevanje o Bogu i vjeri. Neki vjernici i neke zajednice neće djelovati privlačno na njega. Ako je neko nadahnut vjerom uz nadu u ljubaznog i praštajućeg Boga, on se neće osjećati privučen zajednici sa onima čijom vjerom predominira strah od kažnjavajućeg Boga. Moguće je znači da prođe razne zajednice i razne vjere sve dok se ne pronađe u društvu sa onima sa kojima može otvoreno živjeti i razmjenjivati svoja vjerovanja i svoje osjećaje.
Kod nekih drugih vjera se budi u dodiru sa jednim vjernikom ili jednom vjerskom zajednicom. Znači, neko ko nevjeruje čuje od nekog vjernika ili neko se rodi i od rođenja odrasta u jednoj zajednici sa određenim vjerovanjima. Ako se vjera probudi u takvim okolnostima, onda će ona najvjerovatnije biti veoma slična vjeri onoga od koga smo je primili. Ako smo primili vjeru u milostivog Boga, onda ćemo tago vjerovati; ako primimo vjeru u Boga iz dogmatskih izvora, onda ćemo nositi jednu određenu dozu dogmatizma u nama; iz fanatičnih zajednica, nosićemo fanatizam; iz liberalnih zajednica, nosićemo liberalizam itd.
Koliko ljudi, toliko odnosa sa Bogom. Sri Krišna kaže u Bhagavad Giti 4.11 “mama vartmānuvartante manuṣyāḥ pārtha sarvaśaḥ” – «Svako slijedi Moj put u svakom pogledu, o sine Parthe». Znači, nije na nama da sudimo druge. Svi smo u Božijim rukama svakako.
Treba da znamo da će onaj ko iskreno traži za Svevišnjim i istinom, neovisno o tome gdje i kako da se probudila njegova vjera u jednog jedinog Boga, uvijek doći Njemu. Putevi i izazovi mogu biti potpuno drugačiji za razne tragaoce, ovisno o vremenu, mjestu i okolnostima rođenja, kao i o djelima u predhodnim životima. Međutim, jedan ispit je isti za sve. To je ispit o tome, koliko mogu i znaju da cjene sve Bogom dane vjere, sve vjernike i sve iskrene tragaoce za istinom.